Digitalne tehnologije duboko su integrirane u svakodnevni život i poslovanje. Kako raste njihova primjena, rastu i očekivanja korisnika te zahtjevi prema gospodarstvu. Paralelno s time, ubrzano se razvija potreba za infrastrukturom koja može podržati digitalne usluge, od cloud rješenja do kompleksnih platformi za obradu podataka.
Međutim, širenje digitalnih usluga donosi i povećanu potrošnju energije. Ključno pitanje nije raste li potrošnja, nego koliko učinkovito se njome upravlja. Prema podacima International Energy Agency iz 2023., moderni kolokacijski, cloud i hiperskalerski podatkovni centri značajno su učinkovitiji od tradicionalnih rješenja, što ublažava ukupni energetski rast unatoč eksploziji količine podataka.
Dodatno, istraživanja pokazuju da prelazak s internih IT sustava na vanjske, profesionalno upravljane data centre može donijeti značajne uštede. U pojedinim scenarijima moguće je smanjenje potrošnje energije i do 30 % u razdoblju od pet godina. Time podatkovni centri, iako energetski zahtjevni, postaju važan alat za optimizaciju i smanjenje ukupnih emisija na razini gospodarstva.
Posebno je važan odnos između razine digitalizacije i emisija CO₂. Analize pokazuju da taj odnos nije linearan, već slijedi obrazac obrnute U-krivulje. U početnim fazama digitalizacije emisije mogu rasti, no nakon dosezanja određene razine digitalne razvijenosti, mjerene indeksom Digital Economy and Society Index (DESI), dolazi do njihovog pada. Prag na kojem digitalizacija počinje imati neto pozitivan učinak procjenjuje se oko 65 bodova indeksa. Tek tada digitalna ekonomija može nadoknaditi emisije iz drugih sektora.
Daljnji potencijal smanjenja emisija leži u primjeni digitalnih rješenja u svakodnevnim aktivnostima i poslovnim procesima. Primjeri su posebno vidljivi u prometu i organizaciji rada. Rad na daljinu, digitalni sastanci i virtualni događaji značajno smanjuju potrebu za fizičkim kretanjem, a time i emisije. Procjene pokazuju da već jedan dan rada od kuće tjedno može imati mjerljiv utjecaj na smanjenje godišnjih emisija, dok prelazak na virtualne formate događanja može reducirati ugljični otisak i do 94 %, uz istovremeno smanjenje potrošnje energije.
Zaključno, digitalizacija sama po sebi nije ni rješenje ni problem. Njezin učinak ovisi o razini razvoja i načinu implementacije. Kada je podržana naprednom infrastrukturom i usmjerena prema učinkovitosti, postaje jedan od najvažnijih alata za tranziciju prema održivijem gospodarstvu.
